Obaveštavamo vas da je u 77 godini zivota preminuo Karolj Lajko jedna od legendi Jugoslovenskoga boksa.

Sahrana ce biti u Sredu 10.06.2020 u 13h na katolickom groblju.

Osvojene titule :

Omladinski šampion Jugoslavije u perolakoj kategoriji – 1960.
Omladinski šampion Jugoslavije u poluvelter kategoriji – 1961.
Treće mesto u pojedinačnom prvenstvu države za seniore – 1962.
Dva puta Šampion Jugoslavije u velter kategoriji – 1966. i 1967.
Šampion Jugoslavije u polusrednjoj kategoriji – 1969.
Bronzana medalja na Balkanijadi u Beogradu1966.
Bronzana medalja na Balkanijadi u Istambulu 1967.
Lin jednog od mnogobrojnih meceva Lajko-Dzakula

Kratka biografija

Karolj Lajko je rođen 11. oktobara 1943. godine u Bečeju. Završio je osnovnu i srednju školu u Bečeju i Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja u Beogradu.

Boksom je počeo da se bavi 1959. godine u bokserskom klubu „Bratstvo i jedinstvo” Bečej, gde je na omladinskim revijama imao 18 pobeda od 18 mečeva. 1960. godine postaje omladinski prvak Jugoslavije u perolakoj kategoriji. Te iste godine 29. novembra, na beogradskom sajmištu učestvuje na „Meč šampiona za zlatnu rukavicu“, kao izuzetno talentovani mladić protiv Zvonimir Vujina. 1961. u Beogradu postaje omladinski prvak Jugoslavije u poluvelter kategoriji. Sledeće godine pristupa Bokserski klub Crvena zvezda, postaje prvotimac i učestvuje u ekipnom osvajanju Kup-a „Maršala Tita“. 1963. i dalje boksuje za klub i postaje seniorski kandidat za reprezentaciju Jugoslavije za Evropski šampionat u Moskvi.1964. godine odlazi na odsluženje vojnog roka.1965. godine se vraća i pristupa bokserskom klubu „Dinamo“ iz Pančeva, gde postaje državni prvak u pojedinačnoj kategoriji i reprezentativac. Iste godine u Beogradu na pojedinačnom prvenstvu Balkana osvaja bronzanu medalju.1967. godine ponovo postaje prvak države u velter kategoriji, a u Istanbulu na pojedinačnom prvenstvu Balkana osvaja bronzanu medalju, izgubivši od Kemala Sandala četvorostrukog prvaka Balkana. Potrebno je istaći da je iste godine i sa BK „Dinamo“ bio vicešampion države u ekipnom prvenstvu. 1968. godine postaje kapiten ekipe BK „Dinamo“ te godine osvajaju titulu „Ekipnog šampiona Jugoslavije“. Za tu godinu vredno je napomenuti i da je bio kandidat za Olimpijske igre u Meksiku, ali na zadnjem testu protiv Istočne Nemačke izgubio sa 3:2 od Manfreda Volkea, koji je u Meksiku postao olimpijski prvak.1969. godine ponovo postaje prvak države i učestvuje na pojedinačnom prvenstvu Evrope u Bukureštu u polusrednjoj kategoriji. I dalje ostaje reprezentativac do 1970. godine, a od 1971. nastupa samo za „Dinamo“ sve do 1973. Posle prvog i jedinog poraza (od 1965. do 1973. nije izgubio ni jedan jedini meč u Pančevu) na pančevačkom ringu donosi definitivnu odluku da napusti aktivno bavljenje boksom. Ukupan bilans mečeva je impresivnih 293 meča. Od 1969-73. pored aktivnog bavljenja boksom, vodio i omladinsku školu boksa, sa zvanjem viši trener boksa, koju je završio sa velikim imenima Jugoslovenskog sporta.1973. u septembru iz BK „Dinamo“ prelazi da radi kao profesor fizičkog vaspitanja u gimnaziji „Uroš Predić“ y Pančevu.1974. godine polaže sudijski ispit i postaje bokserski sudija, a 1975. postaje Savezni bokserski sudija.1978. godine, zbog porodičnih obaveza i prezauzetosti nije bio u mogućnosti da obavlja dalje sudijsku finkciju. Posle povlačenja sa sudijske fukncije ostao je u Pančevu gde i dalje živi sa suprugom Marijom, sa kojom ima dva sina — Karolja i Atilu.

Izvor: RTV Pančevo