Poznate ličnosti

Đorđe VajfertĐorđe Vajfert

Đorđe Vajfert: Rođen je 15. juna 1850. Apsolvirao je veliku pivarsku školu u Vajenstefanu kod Minhena. Preuzeo je pivaru koju je u Beogradu sazidao njegov otac, a koju je kasnije proširio. Posedovao je nekoliko rudnika u Srbiji (rudnike bakra i mrkog uglja, kao i zlatni majdan u Sv. Ani) te je na taj način postao tvorac modernog rudarstva u Srbiji. Bio je jedan od najvećih industrijalaca u Jugoslaviji. Takođe je bio i guverner Srpske Narodne Banke. O svom trošku je u Pančevu 1922./23. sazidao srkvu Sv. Ane  i portalna zgrada na rimokatoličkom groblju 1924. godine.

Josif Rajačić
Josif Rajačić

Josif Rajačić (1785-1861): 1842. je izabran za mitropolita karlovačkog, a 1848., na Majskoj skupštini u Sr. Karlovcima, za patrijarha srpskog. Rajačićev izbor za patrijarha je značio pobedu feudalnih elemenata. On je iskoristio svoj položaj i stanje odnosa među Srbima, i postepeno uspeo da skrene njihov pokret sa narodno oslobodilačke linije, davši mu karakter lojalnosti dinastiji. Zbog toga je snosio odgovornost što je srpski ustanak 1848. imao kontrarevolucionarnu ulogu i što je pretvoren u spasavanje bečkog dvora. Otvorio je nekoliko srpskih škola i osnovao patrijaršijsku biblioteku i štampariju.

Jovan Jovaović ZmajJovan Jovanović Zmaj

Jovan Jovanović Zmaj (1833-1904): Bio je pesnik, urednik književnih i satirienih listova i lekar. Razvio se u samostalnog pesnika pod uticajem narodne poezije, Branka Radičevića, nemačkih romantičara i mađarskog pesnika Šandora Petefija, da bi vrlo rano postao jedan od najpopularnijih poeta srpske građanske klase. Stihovima je popularisao slobodarske ideje svoga vremena i Miletićeve narodne stranke. Aktivni društveni radnik, veliki talenat i veliki stvaralac, bio je pesnički izraz duhovnog i društvenog života srpskog naroda od 1850 do 1900. godine. Kao veliki lirski pesnik, opevao je srećne i tragične trenutke svog porodičnog života u knjigama ”Đulići” i ”Đulići uveoci”. Napisao je čitave tomove političke i satirične poezije, koja je imala ogromnog uticaja na razvitak nacionalne i građanske svesti. Osnivač je dečije poezije kod nas. Pokrenuo je i uređivao književni list ”Javor”, satirične listove ”Zmaj”, ”Žiža”, ”Starmali” i dečiji list ”Neven”. Za života su mu izdate pesme u knjizi pod naslovom ”Pevanija”. Mnogo je prevodio s mađarskog (Petefija, Aranja), nemačkog (Getea i druge), ruskog (Ljermontova, Puškina), engleskog (Tenisona), itd. Pisao je i u prozi (pesnička legenda ”Vidosava Brankovića”), a ogledao se i u drami (šaljivi komad ”Šaran”). 

Jovan PavlovićJovan Pavlović

Jovan Pavlović (1843-1892): Publicista, urednik mnogih listova. Pripadao je najmlađem kolu liberalne omladine, imao je razumevanja i za socijalistička shvatanja koje je kod nas širio Svetozar Markovia. U Pančevu je pokrenuo liberalni list ”Pančevac” u kojem je Marković vodio borbu protiv romantičarskih shvatanja u životu i književnosti. Uređivao je i listove ”Graničar” u Zemunu, ”Novu Srbiju” u Beogradu i ”Glas Crnogoraca” na Cetinju. Kao ministar prosvete u Crnoj Gori je reorganizovao celu prosvetnu struku.

Paja JovanovićPaja Jovanović

Paja Jovanović (1859-1957): Slikar, jedan od glavnih predstavnika rutiniranog akademskog realizma kod južnih Slovena. Gotovo ceo život je proveo u Beču. Još u mladosti se pročuo po slikama idealizovanih tipova i scena iz arbanaškog i crnogorskog narodnog života (Mačevanje, Boj petlova, Kićenje neveste). Izradio je tri velike kompozicije sa temama iz nacionalne istorije, koje su postale vrlo popularne zahvaljujući reprodukcijama putem oleografije (Seoba Srba, Proglašenje Dušanovog Zakonika, Takovski ustanak). Slikao je i crkvene slike, među kojima i dva velika ikonostasa u Sabornoj crkvi u Novom Sadu i u crkvi u Dolovu. Naročito je tražen i cenjen kao “laskav” portretist, najviše u Beču i Beogradu, gde je portretisao niz vladara, crkvenih dostojanstvenika i bogataša. Svoj atelje, skice i slike je zaveštao beogradskom gradskom muzeju.

Stevan Knićanin PetrovićStevan Knićanin Petrović

Stevan Knićanin Petrović (1807-1855): Član Državnog Saveta u Srbiji za vlade kneza Aleksandra i komandant srpski dobrovoljačkih odreda u Vojvodini za vreme revolucije 1848. godine. 1849. godine je pomagao Austriji protiv Mađara.

Stevan ŠupljikacStevan Šupljikac

Stevan Šupljikac (1786-1848): Prvi srpski vojvoda. 1805. je stupio u austrijsku vojsku. Od 1806. do 1814. je bio francuski oficir, ađutant maršala Marmona. Odlikovan je Legijom časti u pohodu na Rusiju 1812. Od 1814. je opet austrijski oficir, a 1842. postaje pukovnik. Na majskom saboru 1848. je izabran za srpskog vojvodu, što je potvrđeno od bečkog dvora. Umro je na dužnosti u Pančevu 1848. i sahranjen je u manastiru Krušedol.

Uroš PredićUroš Predić

Uroš Predić (1857-1953):Slikar, izraziti predstavnik akademskog realizma. Učio je u Beču i Minhenu. Portretisao je gotovo sve istaknutije ličnosti iz političkog i kulturnog života u Srbiji s kraja 19-og i prve polovine 20-og veka. Izrađivao je ikone (preko 1000 ikona) i ukrasio ikonostas Preobraženske (Gornje) crkve u Pančevu, istorijske kompozicije (vesela braća, bosanski begunci, Kosovka Devojka, siroče na majčinom grobu). Najbolji mali radovi su mu ”Pod dudom” i ”Marljive ručice”, i portreti Pere Dobrinovića i Marka Murata.

Vasilije Vasa Živković Vasilije Vasa Živković

Vasilije Vasa Živković (1819-1891): Rodoljubivi lirski pesnik prelaznog vremena od klasicizma ka romantizmu, prethodnik Branka Radičevića. Bio je sveštenik u Pančevu, a učestvovao je i u narodnom pokretu 1848. Njegove pesme ”Rado ide Srbin u vojnike”, ”Orao klikće sa visine” (posvećena Svetozaru Miletiću) i druge su postale vrlo popularne. Komponovane su i rado pevane u doba nacionalnog romantizma. Popularne su i njegove lirske pesme ”Ti plaviš, zoro krasna” i ”Odbi se biser-grana”.

Milan ĆurčinMilan Ćurčin

Milan Ćurčin, (1880-1960): Pesnik, rođen je u Pančevu, gde završava i osnovnu školu. Srednju školu pohađa u Novom Sadu, a studije germanistike i slavistike u Beču, gde i doktorira 1904. godine. U periodu između svetskih ratova u Zagrebu uređuje časopis “Nova Evropa”. Ratne godine provodi u Splitu, a posle Drugog svetskog rata radi u Leksikografskom zavodu FNRJ u Zagrebu, gde je i preminuo 1960. godine.