Istorija
PRAISTORIJA
LIČNOSTI
DATUMI
ZANIMLJIVOSTI
Staro Pančev.
Držači svetilj.
Kontumac
Korzo
Starčeva. ul.
Glavna ul.
Narodna bašt
Kafane
Tamiš
Zitna pijaca
Zabave
ZDANJA
|
|
ZABAVE:
U centru
Pančeva, u krugu od svega stotinak metara, nalaze se nekada veoma popularna mesta na
kojima su se naši preci zabavljali i tu ostavljali svoje tragove u istoriji veselja
našeg grada.
Jedan od nezaobilaznih središnih gradskih orijentira svakako je
zgrada “Trubača”.
Podignuta je tridesetih godina prošlog veka kao hotel i tokom poslednjih 150 godina
postala i ostala jedan od temeljnih gradskih simbola. Ovde su održane nebrojene priredbe,
besede, sela, igranke, zabave, predavanja, bioskopske i pozorišne predstave... U sali
“Trubača” su za Novu dvadeset i neku Miša Vitolić, tada pitomac Konjičkog puka u
Vršcu na odsustvu i Lela Krušper, lepotica za kojom su čeznula mnoga muška srca,
odigrali tango o kojem se potom godinama pričalo, tango koji je mogla da im podari samo
njihova velika ljubav. U dvorištu “Trubača” priređena je 8. oktobra 1921. godine
šah partija živim figurama tokom zabave Pančevačkog šah kluba.
Gostionica Vajfertove pivare bila je takođe jedno od veoma omiljenih
okupljališta Pančevaca i to ne samo zbog izvanrednog piva, već i renomea koji je svaki
zakupac nastojao da očuva i unapredi. U ovoj sali su mnoga pančevačka dobrotvorna i
humanitarna društva i ženske zadruge priređivali zabave u korist svojih fondova i za
pomoć ljudima u nevolji. Ovde je 26. oktobra 1919. godine održan i prvi izbor za mis
Pančeva koji se završio sukobom simpatizera gospođica koje su u takmičenju
učestvovale, inače veoma bliskih prijatelja, pa je stvar stigla, zbog izrečenih uvreda
i teških reči, i do suda, ali i ubrzo potom izglađena. Leti se u bašti služilo hladno
pivo sa slanim perecama, o tom ugođaju se pričalo i van našeg grada, pa su gospođice u
pratnji kavaljera i bračni parovi sa decom dolazili lađom iz Beograda da bi uživali u
hladu letnje bašte.
Veoma popularno mesto za izlazak još od austrougarskih vremena bila
je i kafana-svratište “Pelikan”, u kući u današnjoj Lenjinovoj ulici broj 12. Tu je
svaka omladinska družina imala pevački ili tamburaški zbor, svoj sto i svoju himnu.
Tropar društva “Prca” bila je pesma “Digni Kato, kraj od šlingeraja”, a društva
“Bumbar” “Vesel’mo se drugovi, pijmo rujna vina, ovaj život ne traje hiljadu
godina”. Himna društva “Besna glista” bila je “Moj čardače, moj debeli hlade”
a tamburaškog zbora trgovačke omladine “Haj čašu daj, vina daj mladosti je, haj,
brzo kraj”. U velikoj sali puštane su pokretne slike a bokseri ukrštali pesnice. Kad
dođe pozno leto i berba grožđa, od Preobraženja pa do Male Gospojine u bašti su
održavane zabave sa igrankom, takozvane “pudarine” u dobrotvorne svrhe. Između
svetskih ratova objekat kupuje Svetozar Ristić, poznati pančevački trgovac, i koristi
ga kao magacin za robu. Poslednjih 40 godina ovde se uporedo sa prodavnicom rezervnih
delova za poljoprivredne mašine, koja je još uvek tu, nalazila i prodavnica vina, dok su
sobe za prenoćište pretvorene u stambeni prostor.
U međuvremenu, igre su postale grube a pojam zabave dobio nova
značenja. Od “Trubača”, Vajfertove pivare i “Pelikana” ostadoše samo retke
priče. |
| Nenad Živković |
|