ISTORIJA - ZANIMLJIVOSTI


Istorija

PRAISTORIJA

LIČNOSTI

DATUMI

ZANIMLJIVOSTI
   Staro Pančev.
   Držači svetilj.
   Kontumac
   Korzo
  
Starčeva. ul.
   Glavna ul.
   Narodna bašt
   Kafane
   Tamiš
   Zitna pijaca
   Zabave

ZDANJA

 


STARČEVAČKA ULICA:

Pogledajmo koje su spratne privatne kuće u današnjoj ulici Žarka Zrenjanina, nekadašnjoj Starčevački put, od Pučke banke do “Lepe Mare”, protivpravno promenile vlasnika nakon oktobra 1944. godine.

Kuća sa brojem 1 bila je imovina porodice Milutinović sve do 5. aprila 1961. godine kada je rešenjem Komisije za nacionalizaciju pri Izvršnom veću Narodne republike Srbije uknjižena kao društvena svojina. Od nacionalizacije je izuzet jedan stan na spratu i vraćen poslednjem vlasniku gospođi Mari Milutinović, rođenoj Dragomirović. Nakon njene smrti, sredinom sedamdesetih, naslednici prodaju stan opštini, tako da su prostorije u kojima je poslednjih dvadeset godina redakcija lista “Pančevac”, i potkrovlje u kojem je studio Radio-Pančeva, redak slučaj zakonite promene vlasnika.

Vlasnici kuće broj 7 od 1889. godine bili su Friđeš Rada, zatim Johan Štajner i Regina Jahraus, Viktor Carina, pa Josif Volf i supruga Paula, rođena Benedikt. Novembra 1941. godine, kuću otkupljuje nekadašnji vlasnik Johan Štajner, pa je zbog toga 1946. godine konfiskovana kao imovina pripadnika nemačke etničke zajednice. Naslednici porodice Volf, koja je nastradala u holokaustu, nisu obeštećeni jer je, pravno gledano, sve bilo u redu iako se može pretpostaviti kako su tokom okupacije sklapani kupoprodajni ugovori u kojima je prodavac Jevrej. Godine 1947. pojavljuje se Uprava srednjoškolskog đačkog doma kao organ upravljanja ovom nekretninom, 1950. proglašena je opštenarodnom imovinom, a 1963. Novinsko-izdavačko preduzeće “Libertatea” dobija pravo korišćenja, koje, uz nekoliko privatnih firmi u dvorištu, koristi do danas.

U prizemlju spratne zgrade preko puta nalazi se prodavnica “Duga”, starijim sugrađanima poznata kao trgovina kolonijalnom robom i špecerajem Josifa Ofnera Sin. Franc Ofner postao je vlasnik ove kuće aprila 1925. godine, tokom rata njom je raspolagala jedna nemačka firma, pa je kuća konfiskovana u korist Demokratske federativne Jugoslavije novembra 1945. godine, ali i vraćena Francovoj udovici Mariji i ćerci Klari, udatoj Fišer, februara 1947. godine. Da ironija bude veća, država je vraćenu imovinu ponovo oduzela - Klarin deo maja 1963. godine, a Marijim je presudom Opštinskog suda iz jula 1992. godine proglašen društvenom svojinom kojom raspolaže opština Pančevo.

Kuća na uglu sa Ulicom dr Svetislava Kasapinovića svima je poznata kao kuća apotekara Lakića. Izvršnim rešenjem Komisije za nacionalizaciju najamnih zgrada i građevinskog zemljišta Narodnog odbora opštine Pančevo od 1. septembra 1959. godine proglašena je društvenom svojinom. Od nacionalizacije je izuzet višesoban stan na spratu, a lokale u prizemlju tokom proteklih decenija koristilo je više firmi i organizacija.

Zgrada sa visokim partnerom i dva sprata u Ulici Žarka Zrenjanina broj 17 poznata je svim Pančevcima, ne samo zato što je jedna od svakako najvećih i najlepših građanskih kuća u centru, već i zato što se ovde decenijama nalazio svemoćni Komitet. Nekadašnju kuću imućnog jevrejskog brodovlasnika, špeditera i trgovca Simeona Šulca, “otkupio” je tokom okupacije Zadružni dom, pa je nakon ulaska združenih sovjetskih i partizanskih jedinica konfiskovana novembra 1945. u korist DFJ. Ovde se uselila ćelija Komunističke partije i, računajući kasnija preimenovanja u Opštinski komitet Saveza komunista Vojvodine i Opštinski odbor Socijalističke partije Srbije, kao nosilac prava korišćenja, ostala do dana-današnjeg. Potomci Simeona Šulca žive u Sjedinjenim američkim državama, pa će ova zgrada, kao i mnoge druge, jednom biti vraćena svojim pravim vlasnicima ili njihovim naslednicima.


Nenad Živković