Istorija
PRAISTORIJA
LIČNOSTI
Čuveni panče
Počasni građ.
Poznati gosti
DATUMI
ZANIMLJIVOSTI
ZDANJA |
|
ČUVENI PANČEVCI
| Đorđe Vajfert:
Rođen je 15. juna 1850. Apsolvirao je veliku pivarsku školu u Vajenstefanu kod
Minhena. Preuzeo je pivaru koju je u Beogradu sazidao njegov otac, a koju je kasnije
proširio. Posedovao je nekoliko rudnika u Srbiji (rudnike bakra i mrkog uglja, kao i
zlatni majdan u Sv. Ani) te je na taj način postao tvorac modernog rudarstva u Srbiji.
Bio je jedan od najvećih industrijalaca u Jugoslaviji. Takođe je bio i guverner Srpske
Narodne Banke. O svom trošku je u Pančevu 1922./23. sazidao srkvu Sv. Ane i
portalna zgrada na rimokatoličkom groblju 1924. godine. |
Josif Rajačić (1785-1861): 1842. je
izabran za mitropolita karlovačkog, a 1848., na Majskoj skupštini u Sr. Karlovcima, za
patrijarha srpskog. Rajačićev izbor za patrijarha je značio pobedu feudalnih elemenata.
On je iskoristio svoj položaj i stanje odnosa među Srbima, i postepeno uspeo da skrene
njihov pokret sa narodno oslobodilačke linije, davši mu karakter lojalnosti dinastiji.
Zbog toga je snosio odgovornost što je srpski ustanak 1848. imao kontrarevolucionarnu
ulogu i što je pretvoren u spasavanje bečkog dvora. Otvorio je nekoliko srpskih škola i
osnovao patrijaršijsku biblioteku i štampariju.
|
Jovan Jovanović Zmaj
(1833-1904): Bio je pesnik, urednik književnih i satirienih listova
i lekar. Razvio se u samostalnog pesnika pod uticajem narodne poezije, Branka
Radičevića, nemačkih romantičara i mađarskog pesnika Šandora Petefija, da bi vrlo
rano postao jedan od najpopularnijih poeta srpske građanske klase. Stihovima je
popularisao slobodarske ideje svoga vremena i Miletićeve narodne stranke. Aktivni
društveni radnik, veliki talenat i veliki stvaralac, bio je pesnički izraz duhovnog i
društvenog života srpskog naroda od 1850 do 1900. godine. Kao veliki lirski pesnik,
opevao je srećne i tragične trenutke svog porodičnog života u knjigama ”Đulići”
i ”Đulići uveoci”. Napisao je čitave tomove političke i satirične poezije, koja
je imala ogromnog uticaja na razvitak nacionalne i građanske svesti. Osnivač je dečije
poezije kod nas. Pokrenuo je i uređivao književni list ”Javor”, satirične listove
”Zmaj”, ”Žiža”, ”Starmali” i dečiji list ”Neven”. Za života su mu
izdate pesme u knjizi pod naslovom ”Pevanija”. Mnogo je prevodio s mađarskog
(Petefija, Aranja), nemačkog (Getea i druge), ruskog (Ljermontova, Puškina), engleskog
(Tenisona), itd. Pisao je i u prozi (pesnička legenda ”Vidosava Brankovića”), a
ogledao se i u drami (šaljivi komad ”Šaran”). |
| Jovan Pavlović
(1843-1892): Publicista, urednik mnogih listova. Pripadao je najmlađem kolu
liberalne omladine, imao je razumevanja i za socijalistička shvatanja koje je kod nas
širio Svetozar Markovia. U Pančevu je pokrenuo liberalni list ”Pančevac” u kojem je
Marković vodio borbu protiv romantičarskih shvatanja u životu i književnosti.
Uređivao je i listove ”Graničar” u Zemunu, ”Novu Srbiju” u Beogradu i ”Glas
Crnogoraca” na Cetinju. Kao ministar prosvete u Crnoj Gori je reorganizovao celu
prosvetnu struku. |
| Paja
Jovanović (1859-1957):
Slikar, jedan od glavnih predstavnika rutiniranog akademskog realizma kod južnih Slovena.
Gotovo ceo život je proveo u Beču. Još u mladosti se pročuo po slikama idealizovanih
tipova i scena iz arbanaškog i crnogorskog narodnog života (Mačevanje, Boj petlova,
Kićenje neveste). Izradio je tri velike kompozicije sa temama iz nacionalne istorije,
koje su postale vrlo popularne zahvaljujući reprodukcijama putem oleografije (Seoba Srba,
Proglašenje Dušanovog Zakonika, Takovski ustanak). Slikao je i crkvene slike, među
kojima i dva velika ikonostasa u Sabornoj crkvi u Novom Sadu i u crkvi u Dolovu. Naročito
je tražen i cenjen kao “laskav” portretist, najviše u Beču i Beogradu, gde je
portretisao niz vladara, crkvenih dostojanstvenika i bogataša. Svoj atelje, skice i slike
je zaveštao beogradskom gradskom muzeju. |
Stevan Knićanin Petrović (1807-1855): Član Državnog Saveta u Srbiji za vlade kneza Aleksandra i
komandant srpski dobrovoljačkih odreda u Vojvodini za vreme revolucije 1848. godine.
1849. godine je pomagao Austriji protiv Mađara.
|
Stevan
Šupljikac (1786-1848): Prvi
srpski vojvoda. 1805. je stupio u austrijsku vojsku. Od 1806. do 1814. je bio francuski
oficir, ađutant maršala Marmona. Odlikovan je Legijom
časti u pohodu na Rusiju 1812. Od 1814. je opet austrijski oficir, a 1842. postaje
pukovnik. Na majskom saboru 1848. je izabran za srpskog vojvodu, što je potvrđeno od
bečkog dvora. Umro je na dužnosti u Pančevu 1848. i sahranjen je u manastiru Krušedol.
|
Uroš Predić (1857-1953):Slikar,
izraziti predstavnik akademskog realizma. Učio je u Beču i Minhenu. Portretisao je
gotovo sve istaknutije ličnosti iz političkog i kulturnog života u Srbiji s kraja 19-og
i prve polovine 20-og veka. Izrađivao je ikone (preko 1000 ikona) i ukrasio ikonostas
Preobraženske (Gornje) crkve u Pančevu, istorijske kompozicije (vesela braća, bosanski
begunci, Kosovka Devojka, siroče na majčinom grobu). Najbolji mali radovi su mu ”Pod
dudom” i ”Marljive ručice”, i portreti Pere Dobrinovića i Marka Murata.
|
Vasilije
Živković (1819-1891): Rodoljubivi lirski pesnik prelaznog vremena od klasicizma ka
romantizmu, prethodnik Branka Radičevića. Bio je sveštenik u Pančevu, a učestvovao je
i u narodnom pokretu 1848. Njegove pesme ”Rado ide Srbin u vojnike”, ”Orao klikće
sa visine” (posvećena Svetozaru Miletiću) i druge su postale vrlo popularne.
Komponovane su i rado pevane u doba nacionalnog romantizma. Popularne su i njegove lirske
pesme ”Ti plaviš, zoro krasna” i ”Odbi se biser-grana”.
|
| Pesnik Milan Ćurčin rođen je 1880.
godine u Pančevu, gde završava i osnovnu školu. Srednju školu pohađa u Novom Sadu, a
studije germanistike i slavistike u Beču, gde i doktorira 1904. godine. U periodu između
svetskih ratova u Zagrebu uređuje časopis "Nova Evropa". Ratne godine provodi
u Splitu, a posle Drugog svetskog rata radi u Leksikografskom zavodu FNRJ u Zagrebu, gde
je i preminuo 1960. godine. |
|